Grad Skradin danas je malo pitoreskno mjesto prekriveno egidom slavne i velike povijesti. Samo ime u svom izvornom korijenu skard znači – strm, hrid, litica, a sufiks – ona u originalnom nazivu Scardona, upućuje na predrimsko i predliburnsko porijeklo naselja. Smješten je u donjem toku rijeke Krke, rimski Titius, koja je od prapovijesnih vremena bila jedna od glavnih prometnica prema unutrašnjosti istočnojadranske obale i prirodna barijera između dva naroda – Delmata po kojima je rimska provincija Dalmacija dobila ime i Liburna kojima je Skradin jedan od najznačajnijih gradova na što upućuje i njegovo imenovanje za sjedište sudskog konventa. Liburni su sve do osnivanja grčkih kolonija na našoj obali početkom 4. stoljeća prije Krista bili dominantna pomorska sila na Jadranu, čiji se  utjecaj par stoljeća ranije osjećao i u Italiji i Jonskom moru. Zasigurno su tome pridonijele brze i okretne brodice kojima su se služili, nazvane po njima – liburne. Liburne su imale presudnu ulogu u pobjedi Oktavijana nad Markom Antonijem i Kleopatrom u bitci kod Akcija.

I Skradinjani su nesumnjivo poput ostalih Liburna njegovali dugu pomorsku tradiciju. Ona se nastavlja i tijekom rimske vladavine kad Skradin početkom 1. stoljeća, možda i ranije,  postaje glavna tranzitna luka za rimski vojni logor u Burnumu. Ostaci luke iz tog vremena, s pripadajućim pogonima, protežu se u dužini od oko 700 metara. Trgovina tad doseže svoj vrhunac, a proizvodi iz cijeloga Carstva preplavljuju ovaj grad koji je tijekom prva dva stoljeća nove ere na vrhuncu svoje moći. Pregršt brodoloma i rasutog tereta duž Krke, kao i izuzetno bogat arheološki materijal Skradina svjedoče tome. Grade se hramovi, javne zgrade i kompletna infrastruktura, a mnoštvo doseljenika, prvenstveno iz Italije dolazi u Skardonu da iskoriste uzlet rastućeg gospodarstva i mnoštvo poslovnih prilika.